PETNjICA – Skupština Crne Gore je prije više od pet godina donijela odluku da Petnjica postane 22 crnogorska opština. Međutim raspoloživi podaci ukazuju to nije uticalo da se zaustavi masovno iseljavanje stanovnika Bihora prema većim centrima i zapadnoevropskim zemljama. Svoj zavičaj napuštaju uglavnom mladi ljudi pod uzgovorom da u opštini Petnjica koja, prema poslednjem popisu sa 6.713 stanovnika, raspoređenih u sedam mjesnih zajednica, zahvata površinu od 173 kilometra kvadratna, još uvijek nijesu stvoreni uslovi za neko normalno organizovanje života. Opšta je konstatacija da glavni problem predstavlja nedostatak radnih mjesta, loša putna i komunalna infrastruktura i da zbog toga danas u inostranstvu živi više Bihoraca nego u svom zavičaju. Najstariji Petnjičanin devedesettrogodišnji Faik Adrović ističe da izraženo iseljavanje stanovnika Bihora pokazuje da država više pažnje posvećuje razvoju juga nego sjevera. On smatra da je društvena nebriga uzrokovala ovakvo stanje.
– Kada neko mjesto ima loše puteve i kad omladina nema posla onda se nije čuditi što narod odlazi tamo gdje mu je bolje. Naši ljudi idu teška srca, ali drugog izbora nemaju. Ipak, njih vuče rodna gruda zato se i vraćaju i prave ovolike kuće. No, najveća je muka što u tim kućama niko ne živi. One se, nažalost, otvaraju samo povremeno, iako je za njihovu izgradnju potrošeno dosta novca. Ako se nastavi sa ovakvom praksom broj zatvorenih kuća će se iz godine u godinu uvećavati. U Bihoru će ostajati da žive samo starci, dok će se naša mladost potpuno iseliti– navodi Adrović, koji je jedan od preživjelih odbornika iz vremena kada je Petnjici 1956. godine ukinut status opštine.
Adrović u razgovoru za „Dan” potvrđuje da iseljavanja nije lišen ni sami centar Petnjice.
–Skoro da i nema nijedne kuće na prostoru Bihora iz koje se bar po jedan član ne nalazi u nekoj od evropskih zemalja. Ljudi u minulom periodu uglavnom su odlazili za Luksemburg i Švajcarsku, a nije mali broj onih koji su se, u potrazi za boljim životom, nastanili u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Njemačkoj. U zavičaj su uglavnom ostajali čuvari kuća koji polako izumiru. Tako je samo u minuloj godini u užem centru Petnjice zatvoreno sedam kuća. Mislim da je to zgražavajući podatak koji bi trebalo da opomene one koji govore da država poseban značaj pridaje razvoju sjevera – ističe Adrović.
Petnjičani navode da se ne treba čuditi što mladi ljudi uzimaju kartu samo u jedom pravcu, jer su mnogi Bihorci u razvijenijim zemljama u kojima su se nastanili stekli zavidna bogatstva. Kažu mještani da iseljenici ljeti navrate u svoj zavičaj gdje su napravili nove kuće sa svim pratećim sadržajima, nalik na one u elitnim velegradskim zonama. Međutim, kako navode, u tim kućama borave vrlo kratko i to za vrijeme odmora ili praznika, jer su poslovima i drugim obavezama vezani za zemlje u kojim su svili porodična gnijezda.
–Mnogi kažu da bi se rado vratili da ponovo žive na svojoj babovini. Međutim, oni navode da im Bihor ne pruža potrebne pogodnosti za neka unosna zanimanja od kojih se može pristojno živjeti. Smatram da bi u narednom periodu sjeveru trebalo posvetiti više pažnje, jer taj prostor raspolaže sa izuzetnim prirodnim i drugim potencijalima koji se moraju stavljati u funkciju razvoja. Tada bi i za Petnjicu sigurno došli bolji dani, jer bi adekvatna ulaganja inicirala otvaranje novih radnih mjesta koja su osnov za razvojnu priču i zaustavljanje daljeg iseljavanja – navodi Adrović.
D.J.

Vrbica se preselila u Luksemburg

I mještani Mjesne zajednice Vrbica potvrđuju da je migracija stanovništva na ovom području vidno izražena i da se moraju preduzimati neke dodatne mjere kako bi se ovako negativan trend zaustavio.
- Danas samo u malom Luksemburgu živi više ljudi iz ovoga kraja nego u Vrbici. Taj podatak dovoljno govori o izraženom odlivu stanovništva. Nekada je autobus od Berana do naših sela saobraćao tri puta dnevno u oba pravca. Sada uopšte ne saobraća jer nema putnika, što samo po sebi govori da se demografska slika ovog podruja drastično mijenja. Sve se to dešava iako je ovo nekada bio poznati voćarski i stočarski kraj, prepoznatljiv po uzornim domaćinima koji su od svoga rada izdražavali višečlane porodice – naglašavaje mještani Vrbice.